U glavama većine ljudi seksualno zlostavljanje je isto što i spolni odnos. Seksualno zlostavljanje ima, zapravo, mnogo šire značenje. "Seksualno zlostavljanje djece sastoji se od aktivnosti koje djecu izlažu spolnoj stimulaciji neprimjerenoj njihovoj dobi, s psihološkom razvoju i ulozi u obitelji." [1]
Zloostavljanje je realan i ozbiljan problem svakog društva, pa tako i našega. Nasilje u obitelji nije, kako se često misli, obiteljska svađa ili nečija privatna stvar, već je riječ o nasilnim djelima koje dovode do tjelesnih i psihičkih posljedica kod žrtava. Zlostavljanje u obitelji odnosi se i na nasilje među supružnicima i na nasilje nad djecom.
Dom je mjesto u kojem smo svi došli na ovaj svijet, naučili većinu onoga što znamo i dobili većinu onoga što jesmo. U njemu smo progovorili prve riječi, načinili prve korake i dobili temelje svoje osobnosti i identiteta. U domu smo se počeli učiti poštivanju autoriteta, ali i kako mu se suprotstaviti. U njemu smo osjetili koliko nas vole i učili kako mi trebamo voljeti druge... i još mnogo dobrog, ali i onog drugog, manje dobrog.
Što je zrelost? Ako se ljudski razvoj odvija uzajamnim djelovanjem čimbenika kao što su nasljeđe, utjecaj sredine i vlastito djelovanje, i pojam zrelosti moramo promatrati u tom okviru. Istoznačnice za pojam zrelosti često su normalnost, prilagođenost, duševno zdravlje, samoaktualizacija i drugo. U osnovi sazrijevanja istodobno djeluju dva procesa — proces diferencijacije i proces integracije. Razvoj zrelosti bit će uspješan kad se razviju svi potencijali neke osobe i kad ih ona i sredina u kojoj živi podržava djelovanjem integracijskih procesa.
Ali, ja jako volim svoje dijete!" uzviknut će mnogi od nas roditelja u obranu svojeg dobrog roditeljstva. Doista, ta je izjava uglavnom točna. Većina roditelja voli svoje dijete. No, još uvijek ostaje pitanje: zašto se neka djeca ipak ne osjećaju voljenom? Odgovor je posve jednostavan: mi, roditelji, ne znamo uvijek na izravan i primjeren način iskazati svoju ljubav.
Nedugo nakon što smo se vjenčali, Sue i ja smo se posvađali. Nasreću, ono što je moglo uništiti naš brak, završilo je tako da ga je ojačalo.
Skup mladih djevojaka i mladića od trinaeste do devetnaeste godine poznat nam je danas pod anglizmom tinejdžeri. Bez obzira koliko nam je riječ sama po sebi jasna, svima je razvidno da je ova skupina posebno ranjiva, osobita, fluidna, da je u stanovitu smislu problematična. Tako jedan od majmuna u filmu Planet majmuna kaže: "Želimo li komu problema, pošaljimo mu u kuću ljudskog tinejdžera." Dok ih promatram na ulici ili u školi, izgledaju mi, biblijskim jezikom rečeno, "kao ovce bez pastira". Sugestibilni kakvi jesu, pogodni su kupci za prodaju sve moguće robe, uključujući različne iluzionističke tvari i sredstva, te lako dostupne žrtve za manipulaciju s teškim posljedicama.
Judi i Robert, u braku deset godina, oboje su zaposleni. Oboje rade mnogo sati dnevno. Nedjelje provode u obavljanju zaostalih kućanskih poslova: pranju rublja, uređenju dvorišta, čišćenju, kupnji namirnica i plaćanju računa. Jako malo vremena provedu zajedno. Tijekom tih deset godina Judi i Robert postali su stranci premda dijele zajednički krov.
Zašto mi je trebalo toliko dugo da shvatim tako važnu stvar? Kradomice sam pogledao suprugu koja je bila zadubljena u neki časopis. Za vrijeme našeg ljetnog odmora bili smo na putu za otok Molokai na Havajskim otocima, a ja sam bio nalik čovjeku koji je upravo stavio nove naočale i shvatio što je propustio: prvi put otkako smo u braku počeo sam razmatrati duhovnost svoje supruge. Dotad sam vjerovao da vršenjem zapovijedi i dobrih djela mogu zadobiti Nebo. Međutim, moja supruga me polako učila pravom značenju ljubavi.
Jedan se časnik vratio iz vojne misije s Dalekoga istoka u pratnji svoje žene. Kada je njihov brod pristao u luku, prošli su carinski pregled, ali je zbog boravka u nerazvijenim zemljama trebalo proći i zdravstvenu kontrolu.
Kad su Richardu bile tri godine, otac ga je zbog neke sitnice kaznio tako što ga je zatvorio u podrum. S četrdeset godina još uvijek se sjeća hladnog betonskog poda, umišljenih sjena štakora u mračnim uglovima i kako mu je srce tuklo. Kad mu je bilo osam godina, otac ga je tako udario da je glavom tresnuo o kadu; ovo je sjećanje potisnuo dok rendgenski snimak nije pokazao da ima slomljenu nosnu kost.
U mnogim suvremenim društvima dolazi do sukoba u pogledu moralnosti prekida trudnoće. Ovaj je sukob stvorio dvojbu kod velikog broja kršćana koji se smatraju odgovornima za zaštitu ljudskog života prije rođenja, a istovremeno žele sačuvati osobnu slobodu žena. Potreba za smjernicama postala je očita, budući da Crkva nastoji slijediti Sveto pismo i osigurati moralne smjernice, poštujući pritom savjest pojedinca. Adventisti pristupaju pitanju pobačaja tako što pokazuju da vjeruju u Boga kao Stvoritelja i Održavatelja sveg života, a pritom ne zanemaruju kršćansku odgovornost i slobodu. Premda po pitanju pobačaja u mišljenjima među adventistima postoje čestite razlike, sljedeći tekst predstavlja pokušaj davanja smjernica o nizu načela i problema. Smjernice su utemeljene na opširnim biblijskim načelima koja su navedena na kraju dokumenta i namijenjena proučavanju.
Obiteljska je veza najtješnja, najnježnija i najsvetija od svih ljudskih veza na zemlji. Bog je ustanovio obitelj da bi prva osigurala tople i skrbničke odnose za kojima čezne ljudsko srce.
Znanstvene tehnologije danas omogućuju veću kontrolu nad čovjekovom plodnosti i reprodukcijom no što je to bilo ranije moguće. Ove tehnologije uvelike smanjuju mogućnost da spolni odnos bude povezan s očekivanjem trudnoće i rođenja djeteta. Kršćanski bračni parovi imaju mogućnost kontrole oplođivanja što je stvorilo mnoga pitanja s dalekosežnim vjerskim, medicinskim, društvenim i političkim posljedicama. Zahvaljujući novim mogućnostima pojavile su se prilike i koristi, kao i pitanja i nedostaci. Nužno je razmotriti niz moralnih problema. Kršćani koji na kraju moraju donijeti osobne odluke po ovim pitanjima, moraju biti informirani kako bi odluke bile utemeljene na biblijskim načelima.
Razvoj čovjeka počinje odmah nakon oplodnje. On traje deset lunarnih mjeseci ili 280 dana. Začeće je proces, a ne trenutačni događaj. Međutim, čim dođe do začeća, do spajanja ženskog jajašca i muškog spermija u prikladnim uvjetima, moguće je da se jedan ljudski život potpuno razvije. Iz toga proizlazi da život čovjeka, pa tako i njegova prirodna prava, počinju začećem. Nedvojbeno je da to čudesno združivanje muških i ženskih gameta, u trenucima oplodnje, predstavlja život. No, je li to doista i osoba?
13. studenoga (1. dan)
Pitanje: Naša šestogodišnjakinja svako jutro vuče noge kad treba ići u školu. Ne preostaje mi drugo nego da joj pomognem pri oblačenju, češljanju i drugome kako bi na vrijeme izišla kroz vrata. Pokušala sam sve, od nagrađivanja do kažnjavanja. Ništa ne vrijedi. Pomozite!




